Tanja Trška rođena je 1980. godine u Zagrebu. Diplomirala povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2004. godine te doktorirala 2014. na Scuola Normale Superiore u Pisi i Sveučilištu u Zagrebu (međunarodni dvojni doktorat znanosti) s temom Lodovico Beccadelli e le arti visive / Lodovico Beccadelli i likovne umjetnosti (mentori: prof. dr. sc. Massimo Ferretti i prof. dr. sc. Sanja Cvetnić).

Surađivala je na znanstvenim projektima pod vodstvom prof. dr. sc. Sanje Cvetnić, Slikarstvo i skulptura XVII. i XVIII. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj (MZOS, 2008. – 2013.) i projektima u okviru institucionalne potpore istraživanjima Sveučilišta u Zagrebu (2013. – 2021.). Bila je suradnica na znanstvenom projektu Hrvatske zaklade za znanost Visualizing Nationhood: the Schiavoni/Illyrian Confraternities and Colleges in Italy and the Artistic Exchange with South East Europe (15^th – 18^th century) (2015. – 2018.) voditeljice dr. sc. Jasenke Gudelj. Znanstveno se usavršavala pri Fondazione di Studi di Storia dell’Arte Roberto Longhi u Firenci, Fondazione Giorgio Cini u Veneciji i Centro Internazionale di Studi di Architettura Andrea Palladio u Vicenzi.

Na Katedri za umjetnost renesanse i baroka Odsjeka za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu zaposlena je od 2008. godine, od 2018. u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (od 2021. u znanstvenom zvanju više znanstvene suradnice). Njezini istraživački interesi uključuju talijansku umjetnost u razdoblju renesanse i baroka, umjetničke veze i razmjenu iskustava između dviju jadranskih obala, teme iz likovne baštine Dubrovačke Republike od 16. do 18. stoljeća, naručiteljstvo i umjetničke zbirke te kulturne veze s Italijom općenito.